Poremećaj iz spektra autizma predstavlja neurološku različitost u prirodi razlika među ljudima. To je promjenjivo neurološko stanje koje određuje strukturu mozga, način na koji on doživljava i obrađuje podražaje i koji je različit od onog koji postoji u većine drugih ljudi, s posljedicama u socijalnom, emocionalnom i radnom okruženju.

U okviru DSM-5 (DSM-5, 2015) opisuju se sljedeća dva važna kriterija:

  • Deficiti u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji
  • Ograničeni, repetitivni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti,

Javlja se u ranom razvojnom periodu. Upravo ovo izdanje je dovelo do ključnih promjena u dijagnostičkim kriterijima. Prema DSM-5, termini autizam, pervazivni razvojni poremećaj, Aspergerov sindrom i dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu vode se pod jedinstvenim terminom Poremećaj iz spektra autizma.

Upravo je ova promjena dovela do konfuzije kod mnogih roditelja, gdje smatraju da nisu jasno definirane granice poremećaja. Budući da je riječ o spektru, znači da postoje dvije krajnosti kontinuuma – visoko i niskofunkcionirajući autizam. Prema DSM-5 Aspergerov sindrom se svrstava u jednu od krajnosti, odnosno u visokofunkcionirajući dio spektra.

Aspergerov sindrom i visokofunkcionirajući autizam su u sklopu DSM-IV postojali kao dva različita poremećaja. Glavna razlika bilo je postojanje kašnjenja u jezičnom razvoju u ranoj dobi kod visokofunkcionirajućeg autizma, dok je kod Aspergerovog sindroma jezični razvoj tekao uredno.

Dijagnoza za Aspergerov sindrom se najčešće postavlja u dobi između 8. i 9. godine, kada dijete krene u školu te su određene teškoće još više izražene. Škola je novo mjesto s puno više zahtjeva, nego što je to vrtić. Iako su često uočene specifičnosti u ponašanju u ranoj dobi, škola je najčešće prvo mjesto gdje se roditelje upućuje na timsku procjenu.

Roditelje često brine što će dijagnoza ”donijeti” njihovom djetetu. Hoće li biti ”štete ili koristi”? Obzirom na specifičnosti poremećaja, dijagnoza često otvara nova vrata učenicima s Aspergerovim sindromom tijekom obrazovanja. Kao što je odgovarajući pristup i oblik školovanja ili potreba za pomoćnikom.

Po završetku osnovne škole, često se pred učenike s Aspergerovim sindromom i roditelje postavlja novi izazov, a to je odabir odgovarajuće srednje škole. Jedna od mogućnosti i pomoći odabira oko srednje škole je profesionalno usmjeravanje koje se provodi u okviru Zavoda za zapošljavanje. Ono uključuje profesionalno informiranje i profesionalno savjetovanje, a provodi se u suradnji sa školom i roditeljima. Poseban naglasak u tom procesu stavlja se na utvrđivanje sposobnosti, vještina, profesionalnih interesa i motivacije učenika.

Kod odabira srednje škole je osobito važno uzeti u obzir interese učenika s Aspergerovim sindromom. Upravo su interesi ti koji kroz srednju školu ”guraju” učenike, održavaju motivaciju te povećavaju mogućnosti što uspješnijeg školovanja.

Učenik s Aspergerovim sindromom tijekom srednje škole ima pravo na pomoćnika, individualizirani pristup i, ako je potrebno, prilagodbe sadržaja. Srednja škola postavlja više izazova i zahtjeva pred učenike što sa sobom nosi veliku količinu stresa i frustracija. To se na žalost zna odraziti na ponašanje učenika s Aspergerovim sindromom u školi ili po završetku škole kod kuće (ljutnja, bijes, vikanje, plač, tjeskoba, strahovi, osjećaj krivnje). Upravo zbog toga je važno prepoznati kada potražiti pomoć stručne službe kako bi se prevenirala navedena ponašanja i učeniku pružila daljnja što bolja podrška tijekom školovanja.

Ako se učenik odluči studirati, po završetku srednje škole obavezno je polaganje državne mature. Ona je također obavezna i za učenike s teškoćama u razvoju, ali uz odgovarajuće prilagodbe ispitne tehnologijeUpute za prilagodbu državne mature.

Kako bi učenik ostvario prava na prilagodbe, potrebno je za to priložiti i potrebnu dokumentaciju (Tablica potrebne dokumentacije) koja se dostavlja Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Postavljanje zahtjeva za prilagodbom ispitne tehnologije za redovne učenike počinje u školama, a odvija se ovim putem/ovako:

  1. Ispitni koordinatori u školama dužni su informirati učenike i roditelje o pravu učenika na prilagodbu ispitne tehnologije za polaganje ispita državne mature.
  2. Redovni učenici prvu informaciju o postavljanju zahtjeva za prilagodbom ispitne tehnologije daju ispitnomu koordinatoru.
  3. Ispitni koordinator učeniku daje detaljne upute o načinu ostvarivanja toga prava – informira ga o tome koju dokumentaciju treba dostaviti, koje obrasce treba popuniti i u kojim rokovima. Sve ove informacije ispitni koordinator dobiva od Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
  4. Nakon što učenik ispitnomu koordinatoru dostavi svu potrebnu dokumentaciju, ispitni koordinator kompletirani zahtjev dostavlja Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Obzirom na specifičnosti poremećaja, ove prilagodbe su od velike pomoći učenicima s Aspergerovim sindromom jer smanjuju socijalnu anksioznost, omogućuju učeniku bolju pažnju, a time i veći uspjeh na polaganju državne mature.

Obzirom da se na upise na fakultete uzima u obzir uspjeh na državnoj maturi, na ovaj način se učeniku s Aspergerovim sindromom može omogućiti bolji uspjeh te upis na željeni fakultet.

Sanja Aguila Munoz, mag. rehab. educ.

Kabinet za poremećaj iz spektra autizma