ZAŠTO JE KOMUNIKACIJA VAŽNA?

Kada se razvoj djeteta odvija urednom putanjom i komunikacija se razvija glatko te predstavlja zdrave temelje za jezični i govorni razvoj. No, kada komunikacija počne „zapinjati“, važno je to rano prepoznati i na pravi način djelovati.

Iako su često urednoga tjelesnog i motoričkog razvoja, pojedina djeca sporo otkrivaju komunikaciju i stoga sporije usvajaju jezik i govor. Tako, primjerice, ne znaju kako zatražiti predmet ili pomoć od drugoga ili pak slabije reagiraju na pokušaje da ih se uključi u interakciju.

Dijete koje se razlikuje u osnovnim komunikacijskim vještinama u ranoj dobi:

  • nije zainteresirano za ljudska lica i općenito za socijalne podražaje
  • rijetko započinje interakciju
  • ne vokalizira da bi privuklo pozornost
  • ne koristi geste da pokaže što želi
  • ne sudjeluje u interaktivnim igrama
  • ne pozdravlja spontano
  • ne pokazuje drugima ono što mu je zanimljivo
  • ne dijeli pažnju niti usmjerava pažnju drugih

ODSTUPANJA U KOMUNIKACIJI KOJA SE VEZUJU UZ POREMEĆAJ IZ SPEKTRA AUTIZMA (PSA)

Za ovaj poremećaj karakteristične su dvije skupine obilježja u kojima se zamjećuju značajna odstupanja u odnosu na mentalnu dob djeteta.

Nedostatci u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama koji se ne povezuju s općim razvojnim kašnjenjem. Prepoznajemo ih kao:

  • odstupanja u uzajamnosti u kontaktu s drugima – dijete otežano sudjeluje u razgovoru, smanjeno dijeli interese i osjećaje, nedostatno započinje interakciju, oskudno imitira;
  • nedostatke u neverbalnom ponašanju – dijete pokazuje neobičnosti u kontaktu očima i položaju tijela tijekom razgovora, neobičnosti u govornoj prozodiji, npr. dijete govori pjevnom intonacijom dok govori;
  • nedostatke u kvaliteti odnosa primjerenih za razvojnu razinu djeteta – dijete smanjeno pokazuje interes za druge, teško sklapa prijateljstva s vršnjacima itd.

Prisutnost ograničenih, ponavljajućih oblika ponašanja, interesa ili aktivnosti koji se prepoznaju kao:

  • stereotipni ili ponavljajući motorički pokreti – dijete izvodi ponavljajuće pokrete dijelovima tijela;
  • pretjerano pridržavanje rutina i pretjerana otpornost na promjene – dijete ustraje na slijeđenju rutina, pokazuje vrlo negativne reakcije na promjene u okolini;
  • vrlo ograničeni, fiksirajući interesi koji su snažna intenziteta – dijete ima suženi opseg interesa, često je usmjereno na nekoliko istih predmeta, tema ili aktivnosti; pokazuje neobične strahove;
  • pretjerana ili preslaba osjetljivost na senzoričke podražaje ili neobični interesi za senzorička obilježja predmeta, osoba ili pojava u okolini – dijete pokazuje visoku toleranciju na bol, na neobičan način istražuje predmete (npr. gleda ih pod različitim kutovima, stavlja u usta ili miriše).

ODSTUPANJA U KOMUNIKACIJI VEZANA UZ SOCIJALNI (PRAGMATIČNI) KOMUNIKACIJSKI POREMEĆAJ

Ovaj se poremećaj često može dijagnosticirati tek nakon četvrte godine života, kada je dijete u dovoljnoj mjeri ovladalo jezičnim vještinama, no prisutan je zamjetljiv nesrazmjer između njegovih socijalnih vještina i zahtjeva različitih socijalnih situacija u koje je dijete uključeno.

Očituje se u:

  • teškoćama komunikacije u socijalnim situacijama kao što su pozdravljanje i dijeljenje informacija na način koji je primjeren socijalnom kontekstu
  • otežanom prilagođavanju i fleksibilnosti u različitim kontekstima – dijete urednog razvoja obično se drugačije ponaša na dječjem igralištu u odnosu na kazalište, na različit se način obraća mlađem djetetu u odnosu na odraslu osobu, pokazuje veću prisnost u kontaktu s poznatom osobom nego nepoznatom;
  • teškoćama sudjelovanja u razgovoru i prepričavanju – dijete urednog komunikacijskog obrasca promatra na što je usmjerena osoba kojoj se želi obratiti i priziva njezinu pažnju prije nego joj se obrati, razumije da se tijekom razgovora izmjenjuju dvije ili više osobe, preoblikuje iskaz kada shvati da ga druga osoba nije razumjela;
  • teškoćama razumijevanja onoga što u komunikaciji nije jasno, doslovno tumačenje jezika – dijete urednog sociokognitivnog razvoja razumije značenje fraza, primjerice  „Baci oko na ovu igračku!“, dok ih dijete sa socijalnim poremećajem shvaća doslovno.

VAŽNO JE ZNATI

Poremećaj iz spektra autizma i socijalni (pragmatični) komunikacijski poremećaj:

  • nisu bolest od koje se dijete liječi
  • češći su kod dječaka nego kod djevojčica
  • ne postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju da je cjepivo uzrok nastanka ovih poremećaja
  • ne nastaju kao posljedica lošeg odgoja
  • kašnjenje u progovaranju nije znak koji nedvojbeno upućuje na ove poremećaje
  • poremećaj iz spektra autizma može imati pridružene intelektualne ili jezične teškoće, no ova obilježja nisu nužne sastavnice kliničke slike poremećaja iz spektra autizma
  • ostala razvojna područja kao što su tjelesni i motorički razvoj često su uredna
  • mnogi intervencijski pristupi koji se nude na tržištu nisu znanstveno utemeljeni za poticanje socijalne interakcije i komunikacije (npr. neurofeedback terapija, Tomatis metoda itd.) i/ili utječu na uži segment djetetovih sposobnosti, primjerice na senzorne atipičnosti i nisu dovoljne za poticanje komunikacijskih i jezičnih sposobnosti

KAKO U RANOJ DOBI PREPOZNATI TEŠKOĆE SOCIJALNE KOMUNIKACIJE KOD SVOG DJETETA?

  • ne odaziva se na ime
  • rijetko uspostavlja kontakt pogledom
  • ne donosi igračke i predmete da podijeli svoje interese
  • ne poziva druge u igru, radije se igra samo
  • druge često koristi kada nešto želi, primjerice uzme za ruku i odvuče do željenog predmeta
  • smanjeno obraća pažnju na druge osobe
  • često ne reagira na ono što mu drugi govore
  • govori, a ne razumije jednostavne naloge

SMJERNICE ZA POTICANJE RANE KOMUNIKACIJE I SOCIJALNE INTERAKCIJE

U svakodnevnici postoje brojne rutine koje se ponavljaju i tijekom kojih je moguće poticati jezično razumijevanje (npr. „Uzmi žlicu.“ „Idemo spavati“, ili složenije naloge „Donesi puzzle koje su u ladici ispod televizora.“). Igra, oblačenje, hranjenje, kupanje, odlazak u park ili u posjet baki te stavljanje prljave odjeće u koš samo su neke od aktivnosti čiji broj ponavljanja ne možete ni nabrojati jer su dio vaše svakodnevnice.

Za njih ne trebate osiguravati dodatno vrijeme i novac, ni iscrpljivati malo dijete odvoženjem na raznovrsne terapije, već je dovoljno posavjetovati se sa stručnjakom kojem vjerujete kako rutine koje čine život vašeg djeteta iskoristiti učinkovitije za njegovo poticanje komunikacijskog i jezičnog razvoja.

KONTAKTIRAJTE NAS

KAKO MOŽETE POTICATI SVOJE DIJETE U OBITELJSKOM OKRUŽENJU?

  • Igrajte se na podu – budite na razini djeteta, položajem tijela „licem u lice“
  • Budite atraktivni i razigrani, smiješni i zabavni svom djetetu – izvodite različite grimase, neobične pokrete, koristiti ekspresiju lica i razigrani ton glasa
  • Slijedite vodstvo djeteta – pratite interes djeteta i pridružite mu se u onom u čemu ono uživa, usput možete pokazati i kako se igra može nadograditi, promijeniti ili nadopuniti, ili ga možete zaigrano „ometati“
  • Oponašajte dijete u onome što radi – uđite u djetetov svijet – igrajte se na način na koji se dijete igra, komunicirajte na način na koji dijete komunicira (brbljanjem, smijanjem, gugutanjem, smiješnim izrazima lica)
  • Od rutina stvorite igru – proizvodite rime tijekom presvlačenja, igrajte se s rukama ili drugim dijelovima tijela
  • Čekajte s uzbuđenjem – dajte djetetu do znanja da nešto od njega očekujete (nastavak interakcije)
  • Oponašajte djetetovu vokalizaciju, na njegove vokalizacije odgovarajte vokalizacijom, izmjenjujte se u tome
  • Popratite svoj govor gestama, pokazivanjem te naglašenom intonacijom igračke/zanimljive predmete postavite izvan djetetova dosega, ali na njemu vidljivo mjesto, kako bi Vas uključilo u traženje onoga što želi
  • Nudite dio po dio (npr. hrane) i zaustavite zanimljive aktivnosti (npr. puhanje mjehurića ili ljuljanje) kako bi dijete bilo u situaciji tražiti nastavak
  • Stvorite prilike za „ti pa ja“ igre i rutine, izmjenjujte uloge
  • Imenujte predmete na koje je Vaše dijete usmjereno i verbalno popratite aktivnosti kojima je zaokupljeno, jednostavnim jezikom komentirajte što dijete radi
  • Dajte što češće djetetu da aktivno odabire čega se želi igrati, što želi gledati, kamo želi ići i sl.
  • Izbjegavajte djetetu učestalo davati naredbe, naloge što da radi, ispravljati ga i postavljati mu pitanja, tražiti ga da ponavlja i nametati igru kakvu biste Vi željeli
  • Ponavljajte aktivnosti u kojima dijete uživa – više obratite pažnju na zabavu i uživanje u aktivnosti nego na izvršavanje zadatka i postizanje svojih ciljeva – Vaše dijete živi u svijetu zabave i igre, još je premalo da bi „radilo“
  • Često pohvaljujte dijete kako bi učvrstilo naučene vještine te osjećalo zadovoljstvo zbog onoga u čemu je uspješno
  • Ako dijete koristi slike u radu sa stručnjakom, valja ih koristiti i u svakodnevici: koristite slike i/ili fotografije kako biste djetetu najavili događaj koji slijedi ili kako biste njima dodatno pojasnili ono o čemu govorite

Dragi roditelji, za vas smo pripremili „Kućicu zadovoljnog roditelja i sretnog djeteta“ koja Vam može poslužiti kao podsjetnik dobrih strategija koje koristite u svakodnevnom ophođenju sa svojim djetetom:

Preuzmite našu brošuru, a ukoliko trebate više informacija kontaktirajte nas!