Strategije učenja

NaUČITI kako efikasno UČITI – Je li to uopće moguće?

Provodeći značajan broj godina u sustavu obrazovanja – od osnovne preko srednje škole te do fakulteta – vjerujemo kako smo naučili učiti. Međutim, kada osoba naiđe na poteškoće  u tom procesu, rijetko pomisli da neučinkovito uči, ne koristi odgovarajuće tehnike ili se ne služi vlastitim dominantnim stilom učenja.

Zasigurno smo svi, barem jednom u svom obrazovnom stažu, za otežano učenje prebacili odgovornost na zahtjevnost gradiva ili njegovu smislenost, nedovoljnu jasnoću nastavnika prilikom poučavanja, lijepo i sunčano vrijeme vani, kolege koji nas učestalo pozivaju i nagovaraju na druženje itd. Iako u određenim situacijama ovi razlozi mogu biti valjani, potrebno je zapitati se znamo li zapravo učiti, činimo li to učinkovito, kakav je omjer između uloženog truda i rezultata ili tratimo li svoje vremenske i druge resurse i sl.?

Kada govorimo o procesu učenja, potrebno ga je sagledati iz šireg kuta te se upoznati s pojmom samoreguliranog učenja. Isti se definira kao sustavni proces koji uključuje postavljanje osobnih ciljeva i usmjeravanje ponašanja prema ostvarenju istih, dok je samoregulirano ponašanje aktivnost koja služi za smanjenje odstupanja između trenutnog i željenog ponašanja i temelji se na dobivanju povratne informacije („Jesam li ovime bliže ili dalje svom cilju?“).

Općenito govoreći, samoregulaciju vežemo uz procese postavljanja ciljeva, (samo)upravljanja i samoevaluacije. Studenti koji su samoregulirani pristupaju proaktivno učenju, odnosno, preuzimaju inicijativu, usmjeravaju svoje misli, osjećaje i ponašanja prema ostvarivanju vlastitih ciljeva, odabiru za sebe učinkovite strategije učenja, ustrajni su, prate svoj napredak, no i prilagođavaju se novim zahtjevima ili povratnim informacijama. Preuzimaju odgovornost za svoje studiranje, puno rjeđe ju „prebacuju“ drugima ili vanjskim okolnostima.

Stavljanje studenata u aktivnu ulogu tijekom procesa učenja podrazumijeva da oni sami mogu poboljšati vještinu učenja odabirom i/ili promjenom strategija učenja te poboljšanjem njihove učinkovitosti, birati i kreirati okruženje poticajno za učenje i određivati koji  način poučavanja im je više odgovarajući i dr.

Strategije učenja mogu se podijeliti u dvije temeljne kategorije, na kognitivne i metakognitivne.

Kognitivnim strategijama smatraju se:

  • ponavljanje – usmjeravanje pozornosti na određenu informaciju i zadržavanje iste u radnom pamćenju (primjerice, recitiranje stiha ili pjesme, ponavljanje riječi iz teksta prilikom čitanja naglas, ponavljanje neke radnje i dr.) te je učinkovito za kratkoročno zapamćivanje podataka
  • elaboracija – proširivanje novih informacija dodavanjem ili povezivanjem s onim što već znamo te objašnjavanje gradiva, parafraziranje, povezivanje ideja, traženje odgovora na pitanje i sl., a neki od načina vježbanja ove strategije je da tijekom učenja razmišljate s kojim drugim našim znanjima je gradivo povezano, smišljate vlastite primjere ili kritički razmišljate o materiji
  • organizacija – traženje glavne ideje iz gradiva te smještanje iste u smislenu cjelinu (tehnike unutar ove strategije uključuju podcrtavanje važnih dijelova teksta, izrada dijagrama ili grafičkih prikaza, umnih mapa i sl.).

Metakognitivne vještine uključuju planiranje (kao što je provedba pripremnih aktivnosti, postavljanje ciljeva učenja,  raniji pregled materijala za čitanje i učenje, utvrđivanje rokova, podjela na manje zadatke i sl.), nadziranje i regulaciju kognitivnih aktivnosti (poput provjeravanja razumijevanja pročitanog i naučenog, razine pažnje i usredotočenosti i sl.) te vlastitog ponašanja (primjerice, odabir aktivnosti kojima osoba mijenja svoje okruženje, upravlja vremenom te smanjuje utjecaj vanjskih okolnosti i sl.).

A sada jedan interaktivniji dio 😉 U tablici u nastavku nalaze se primjeri različitih strategija učenja te vas pozivamo da ju preuzmete i označite one koje uobičajeno koristite:

Pregledom označenog, uočite koje strategije učenja dominantno koristite i/ili koje su vam najučinkovitije za različito nastavno gradivo. Također, promislite možete li možda „proširiti izbor“ ili osmisliti vlastite prijedloge te se okušati i u drugim strategijama ili jasnije prepoznati koje tehnike biste trebali dodatno unaprijediti.

Nadamo se da vam sadržaj ovog kratkog teksta, kao i dane praktične strategije, mogu pomoći prilikom učenja te doprinijeti vašoj akademskoj kompetentnosti.

I, ne zaboravite, vještine (pa i one akademske) se uče, razvijaju, unaprjeđuju! 🙂

Literatura:

  • Chislett, V. i Chapman, A. (2005). VAK Learning Styles Self-Assessment Questionnaire. Dostupno na: https://www.businessballs.com/freepdfmaterials/vak_learning_styles_questionnaire.pdf
  • Kanar, C. C. (2011). The confident Student. Wadsworth: Cengage Learning.
  • Maksimović, I. i Uremović, D. (2008). Akademske vještine. Banja Luka: Panevropski univerzitet “Apeiron”.
  • Pauk, W. i Owens, R. J. Q. (2011). How to Study in College. Wadsworth: Cengage Learning.

Uz interne materijale članica Kabineta za podršku studentima i razvoj karijera (autorice: Sanja Radić Bursać i Lucija Lamešić).